Draga braćo i sestre, nama je rečeno: To je tvoj Otkupitelj. Prihvati to dijete u vjeri, zatvori ga u svoje srce – tako Bog daruje tebi svoju ljubav. Gledati božansko Dijete, u vjeri gledati, očima srca gledati, to zapravo znači slaviti Božić. Liturgija ove noći poziva nas da ožive u nama poznate božićne pjesme, da ožive u nama jaslice i mnoge slike Isusova rođenja koje smo možda ovih dana dobili u božićnim čestitkama. Bog je velik, stvoritelj svijeta i svake hvale predostojan. U Isusu je postao malen – i svake hvale predostojan. Velikog Boga možemo častiti, a dijete Isusa možemo ljubiti. Konačno je dijete iz Betlehema poziv nama: dopustiti da Bog sam u nama dođe k svijetu. “I da se Bog tisuću puta rodio u Betlehemu, a ne u tebi, tada bi Božić bio uzaludan”, tako Angelus Silesius, veliki duhovni pisac 17. stoljeća.
Mir duše i ona blaga radost dolazi od Boga koji je ljubav i nježnost. Zato, neka nas ovih dana ispuni radost i nada. Radost jer nas Bog pohađa svojom ljubavlju. Nada, jer Bog svojih nikada ne napušta. Mir, radost i sreća dolaze iz nutrine, iz srca čovjekova. A tko ili što bi nas moglo više zagrijati i ispuniti kao što to čini Bog, koji se radi nas rodio kao maleno dijete? Sretan Vam Božić!
fra Zlatko Špehar, župnik
