Preminuo fra Branimir Kosec

In memoriam – fra Banimir Stjepan Kosec

Trnovec, 1935 – Varaždin, 2021.

Fra Branimir Kosec, krsnim imenom Stjepan, rodio se 14. rujna 1935. godine u mjestu Trnovcu. Osnovnu je školu završio u Trnovcu, a gimnaziju do male mature u Varaždinu i do velike mature u Zagrebu. Godine 1953. Obukao je franjevačko odijelo ušavši u novicijat u Vukovaru. Na Katoličkom teološkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1963. godine kada je i zaređen za svećenika franjevca. Kao mladi svećenik-kapelan  započinje svoje pastoralno djelovanje u Kapeli pokraj Bjelovara, zatim je župnik u Zapolju, gvardijan i župnik u Čakovcu, samostanski vikar u Iloku, te župnik i gvardijan u Vukovaru, brat franjevac u Krapini, gvardijan u Našicama, vjerni ispovjednik u samostanu u Varaždinu – sve do svoje smrti u 87. godini života, 62. godine redovništva i 58. godina svećeništva. Vukovar mu je opečatio i svećeništvo i franjevaštvo: o toj godini – 1991.  društvenih i političkih previranja. Svojom riječju i životnim opredjeljenjem potiče demokratsku misao u nadolazećem vremenu sloma komunističke tvorevine i opredjeljenja hrvatskog naroda za samostalnu i demokratsku državu Hrvatsku. Tromjesečne bjesomučne pokušaje zauzimanja grada Vukovara fra Branimir dijeli sa svojom subraćom, ranjenicima u vukovarskoj ratnoj bolnici, hrabri ucviljene po skloništima i hrani ih Riječju Božjom i Euharistijom, unosi im svjetlo nade, koje crpi iz svojeg molitvenog i svećeničkog franjevačkog srca: beznađe okolnosti nije uspjelo slomiti u njemu nadu koja se oslonila na Gospoda upravo po onom vapaju staroga psalmiste: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da se bojim….?“ (Psl: 27).

Nije napustio grad, vjernike, ljude – svoje Vukovarce. Ostaje s braćom franjevcima, časnim sestrama i svojim narodom sve do pada Grada 18. studenoga 1991. Odveden je u najveći logor nakon drugog svjetskog rata – na „Velepromet“, odakle je završio u srpskim kazamatima u Mitrovici, Beogradu i Nišu. Osuđen na smrt, nije se bojao za svoj život: ta njega je poklonio u franjevaštvu i svećeništvu Onomu koji mu ga je i dao – bojao se za svoje Vukovarce. Po povratku u Zagreb svoje vrijeme stavlja na raspolaganje prognanim Vukovarcima, Iločanima i ostalima po prognaničkim smještajima na koje su bili razasuti njegovi Vukovarci – na 515 mjesta diljem Hrvatske.

Nakon tzv. mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja prvi se s fra Antom Perkovićem vraća u Vukovar, okuplja malobrojne preplašene povratnike Hrvate, ispraća na stotine pobijenih Vukovaraca i branitelja iz drugih krajeva Hrvatske, ekshumiranih iz masovnih grobnica u samom Gradu i najbližoj okolici Vukovara, na vječna prebivališta. Umoran u duši, predaje svoje gvardijansko mjesto svome subratu kojega je poslao u sjemenište i nastavlja svoje nesebično franjevačko djelovanje u Krapini i Našicama i u svom gradu Varaždinu.

Za vrijeme Zlatne mise je rečeno: Kad ste prije 50 godina iz ruku biskupa zareditelja primili svećeništvo, bili ste tada mladi i niste mogli sagledati ono što će iza toga doći ni kamo ćete poći. Poput Abrahama mogli ste tek vjerovati da je Bog s vama nešto naumio, da on s vama nešto hoće i namjerava, da vas zove Crkva i treba Provincija. Niste vi bili „ni prorok ni proročki sin“ (Am 7,14) da ste mogli predvidjeti što će doći i uslijediti. Božji pogled počinuo je na vama, na usta svoje Crkve i glasom vašega srca on vas je pozvao - jer taj nedokučivi Bog zove kada hoće i kako hoće, i što je najvažnije: on zove koga hoće. Imali ste povjerenja u Gospodina i Gospodin vam je pomagao na vašem putu: milost njegova bila je s vama. Iako možda uvijek niste bili svjesni vašega cilja i dometa, i niste uvijek vidjeli ploda i učinka, niste možda poželi ono sto ste s ljubavlju posijali, ipak kroz cijelo to vrijeme bili ste, kao i apostol Pavao, izabrano Božje sredstvo pred narodima, bili ste glas što govori u Božje ime i ruka što piše po Božjem kazivanju. Ostalo je činio Gospodin i njegova djelotvorna milost: žeo je tamo gdje ste vi sijali, ubirao plodove koje ste vi sadili, dogradio gdje ste vi počeli i do punine doveo ono o čemu ste vi dvojili. Takva je njegova metodologija bila s vama, takva je ona sa svima nama. I to treba razumjeti.

I da zbog toga s pravom možemo danas, na oproštaju reći: HVALA TI DOBRI BOŽE!

Za svu ljubav koju ste davali i pažnju koju ste poklanjali; za vaše bogoljublje i čovjekoljublje, za rodoljublje i domoljublje kojega se niste stidjeli; za vašu vjernost Crkvi katoličkoj u Hrvata, za vaše življeno franjevaštvo i svećeništvo, za milijun, milijun vaših malih i vrijednih stvari koje su nama nepoznate, ali su u Božjem srcu pohranjene, danas, kada se od vašeg ovozemlja s vama opraštamo mi, vašim riječima i geslom sa Zlatne mise izgovaramo: - HVALA TI DOBRI BOŽE!  Počivali u miru!

Fra Branimir – Branko, bio je vjerni ispovjednik u našoj Hrvatskoj katoličkoj župi u Salzburgu. Kao „prognanik“ je dolazio i pomagao u tadašnjoj. Hrvatskoj katoličkoj misiji fra Ivanu Mihalincu. Rado se sjećao svoga dolaska među nas. Neka ga Gospodin nagradi vječnim životom. Počivao u miru Božjem. Amen.